Istorija Čačka

U Studeničkom tipiku koji je Sv. Sava pisao u periodu od 1207-1215. godine pominje se iguman Bogorodice Gradačke, zadužbine njegovog strica kneza Stracimira. Ako je Stracimir umro pre 1190, onda je crkva Bogorodice Gradačke u Čačku starija od Studenice i u 13. veku bila je među četiri kraljevska manastira.
Naziv Čačak, u smislu naselja u blizini manastira Gradac, prvi put se pominje 1408. godine. Od pada srpske države 1459. više se ne pominje Gradac, već samo Čačak. Više podataka o gradu Čačku imamo tek u 18. veku. Tako je, npr, 1718. godine grad pripao Austriji i usled stalnih borbi između Austrijanaca i Turaka ostao bez stanovnika. Tokom 1735. u Čačku je oživela crkva, ali je već 1739. grad pao pod Tursku upravu i crkva je ponovo pretvorena u džamiju.

Krajem 18. veka Čačak je varošica sa 18 hrišćanskih i 35 turskih kuća, koje su bile sve od drveta... Kroz samu varoš su tekla tri potoka, preko kojih su bila izgrađena 4 drvena i 2 kamena mosta. Put za ljubić i dalje za Rudnik vodio je preko vrlo solidnog drvenog mosta na Moravi, koji je bio dug 140, a širok 6 koraka.
Gotovo sigurno se može tvrditi da je u Čačku 1809. postojala škola.
Posle sloma Prvog srpskog ustanka, zatišje je bilo kratko. Već 1815, na Cveti, Miloš Obrenović je pozvao u borbu za konačno oslobođenje od Turske vlasti. Glavne borbe bile su na Čačku i na Rudniku. U tim borbama posebno su se istakli Lazar Mutap, Arsenije Lomo i Tanasko Rajić. Uz Miloša i hiljade ustanika željnih slobode, ova trojica su obeležila Drugi srpski ustanak i postavili put ka konačnom oslobođenju.

sledeća strana >>

 

e-mail

kontakt | © 2006 design: Media Web Team