Dragačevski sabor trubača

Nema kulturne manifestacije u Srbiji koja se tako duboko ukorenila od početka i da tako traje u toj malenog Guči – centru Dragačeva. Početak je bio gromoglasan i iz godine u godinu ne samo da ne posustaje, već prkoseći svim teškoćama, neprestano širi svoje uticaje, bogati se lepotom, svežinom i raznovrsnošću narodnog duha, stvaralaštva. Neprocenjiva je vrednost ovog trubačkog sabora u tome što to nije samo nadmetanje u muziciranju virtuoznih pojedinaca i orkestara, već nešto znatno šire, značajnije, bogatije. Uvek je to svojevrsna smotra svega što ljudska ruka gradi, što umna narodna svest može da iskaže, što je tradicija i lep običaj, što je narodno u glasu i stasu, pesmi, igri, i takmičarskom duhu uzavrele mladosti.
Impresivni su rezultati uticaja ovog sabora na brojnost i umetnički razvoj dragačevskih naivaca (slikara, vajara, rezbara), pesnika, pripovedača.
Preko sabora truba se u Dragačevu ušančila kao da je odvajkada narodni instrument. Poznati književnik Branko V. Radičević povodom jednog od jubileja Dragačevskog sabora trubača kaže "I grunula je. U Dragačevu. Kao izazov. I prkos. Prisetila. Podsetila. Podmladila. Dahnula vedrinom. I nadom. Jer narod igra.Ima nade. Jer narod igra. Dobro je kad narod igra. Zasvadbariće jesen. Rađaće se deca. Oživeće njive i livade. Biće leba i slanine. Zaratariće zemlja. Neće zaratovati...Neće u rat ".

 

e-mail

kontakt | © 2006 design: Media Web Team